Intervju \ Intervista

DA JE ITALIJA ARMIJI BiH POSLALA ORUŽJE, A MANJE MAKARONA, BROJ ŽRTAVA NA BOŠNJAČKOJ STRANI BIO BI PUNO MANJI

Autor: Esad Krcić

Objavljeno: 01. July 2009. 15:07:57

Deborah Muamera Callegari Hasanagić

Bošnjaci.Net: Gospođo Callegari Hasanagić, naše čitaoce će posebno interesirati vaše pojašnje koji su razlozi vašeg prelaska na Islam?
Deborah Muamera: Jedan od glavnih motiva mog prelaska na Islam je taj što sam vidjela i shvatila da Islam ipak daleko bolje tretira ženu u odnosu na religiju kojoj sam pripadala, ili pak na Zapadu u kojem je žena više shvaćena kao izložena seksualna roba, što svaku čestitu ženu vrijeđa. S obzirom da motiva ima jako puno zato sam se odlučila da napišem knjigu.
Bošnjaci.Net: Šta je to što niste imali u prijethodnoj religiji a prepoznali ste i dobili u Islamu?
Deborah Muamera: To što nisam imala u kršćanstvu je pozicija žene u Bibliji. Jer Biblija u odnosu na Kur'an nema poštovanja prema ženi. Npr. poglavlje Sirad 42 kaže: “Bolje muška zloća nego ženska dobrota”. Pa vi meni recite koja se žena još složila s ovom tvrdnjom? Ima tu još Biblijski zapisa o ženi ne tako lijepih, ali njih sam upisala u knjigu. Onda jedna od 10 zapovijedi, dovoljno je pogledati Egsodus u Bibliji 20-17, u kojoj se kaže da se ne kreiraju statue, kipovi ni na zemlji ni na nebu i da se narod njima ne moli, ali kad uđete u crkvu i pogledate malo oko sebe kipove, vidite da se to sve kosi sa zapovijedima. A o trojstvu Boga da i ne govorimo.
Bošnjaci.Net: Kako vaša porodica gleda na vašu odluku o prelasku na Islam?
Deborah Muamera: Moj otac, da budem iskrena, uvijek mi je pomogao i bio na usluzi kad mi je bilo najpotrebnije. Najoštriji sukob bio je sa sestrom i mojim daidžom kad su me vidjeli na regionalnoj TV sa hidžabom. Tada skoro mjesec dana moja rodbina nije pričala samnom. Tada sam im dala do znanja da ja neću popustiti i da ću nastaviti ići mojim putem kojeg sam izabrala. Moj put je Islam, moj gospodar je Allah, moj poslanik je Muhammed a.s., moj kitab je Kur'an, a mumini su moja braća i sestre. Izjavila sam i u Italiji da mi je otac rekao: “Punoljetna si, odluči sama i odgovorna si za svoje postupke.
Bošnjaci.Net: Pretpostavljamo zbog ovakve otvorenosti možete imati problema u sredini u kojoj živite?
Deborah Muamera: Problemi!!! Prije godinu dana, tačnije u avgustu 2008. dobila sam prijeteće pismo u kojem me tjeraju da idem odakle sam i došla. Slučaj je bio prijavljen policiji u tome su učestvovale moje bivše radne kolege. I kako sam doznala, zbog istrage direktor je otjerao s posla dvije osobe. Inače na sjeveru Italije je jako prisutna islamofobija, posebno nakon 11. septembra 2001., od kada je zaražen građanski ambijent. U očima osoba srednje dobi primjećujem bi se rado sukobili sa mnom, ali dobro su upoznati s mojim TV nastupima znaju da se nije igrati i šaliti sa mnom posebno kada je u pitanju Islam i hidžab kojeg nosim. Toliko o negativnostima a sad i nesto pozitivno.
Prije dva mjeseca jedna me starica od sedamdesetak godina zaustavila u samoposluzi i osim pitanja da li sam bila na Alle falde del Kilimaniaro iskazala mi je i punu podršku zbog moje pripremljenosti. Ali kad sam joj objasnila da sam Muslimanka, a porijeklom Italijanka, ona mi odgovori ovako: Nije to za mene važno, ali je važno da sam konačno vidjela ženu na TV-u propisno obučenu, kako Bog zapovijeda. Mislila sam da ću umrijeti gledajući samo golotinju na TV-u, ali želja mi se ostvari. Ima tu još pozitivnog ali, Insallah za drugi put.
Bošnjaci.Net: Italijanka ste porijeklom i bošnjačka ste snaha. Recite nam nešto o porodici, zatim odnos prijatelja, uglavnom uspijevate li se snaći?
Deborah Muamera: Naravno, Italijanka jesam a zadovoljstvo mi je čuti da me definišete snahom. Zamislite, poslije intervjua za Sarajevo-x.com jedan Sarajlija mi napisa na mom blogu: “ma nisi ti Italijanka ti si naša Bosanka”. Jako sam radosna za ovako nešto i ovo je Allahova blagodat za mene na kjoj sam jako zahvalna.
Bošnjaci.Net: Znači snalazite se…
Deborah Muamera: Pa eto, pitu znam sukati, dolmu znam napraviti a i sarajevskom ćevapu ne mogu odoliti. A baklava, pitat ćete mozda? Nadam se da će me koja Bosanka podučiti pravljenju baklavi. Naučila sam praviti i marokanski kous-kous. Sve ove navedene stvari su moja nova kultura. Poslije ljeta 2002. kad sam po prvi put kročila na bosansko tlo ja više nisam psihološki sposobna na makarone koje se u Italiji jedu haman svaki dan.

Deborah sa suprugom, kćerkicom Aišom i sinom Nasrullahom

Bošnjaci.Net: Porodica?
Deborah Muamera: Moja kćerka se zove Aiša, a ime je dobila vrijednoj ženi posljednjeg Allahovog poslanika salalahu-aleihi ve sellem. Moj sin se zove Nasrullah.
Bošnjaci.Net: Prijatelji?
Deborah Muamera: O odnosima sa prijateljima ističem da nismo imali zamjerki ni ja ni moj muž. “Nista novo nema sve po starom ide”.
Bošnjaci.Net: A jezik bosanski?
Deborah Muamera: O bosanskom jeziku; ide jako dobro. Zadovoljna sam. Mada moram naglasiti da mi u usavršavanju pomaže.
Bošnjaci.Net: Doček u Bosni?
Deborah Muamera: U Bosni sam uvijek lijepo dočekana. Impresionirana sam bosanskim gostoprimstvom, zato sam zauzvrat u TV nastupima u puno navrata spominjala Bosnu. Jednom riječju, ipak sam zavoljela Bosnu. Mogu reći da smo ja i moj suprug jedan mali bosanski loby ovdje u Italiji.
Bošnjaci.Net: Šta znate o Bosni?
Deborah Muamera: Moj muž mi je pričao o ratu, pričao mi je kako su bosanski mladići ratovali i ginuli braneći narod i bosanske gradove. Da nije bilo tih mladića ja najvjerovatnije ne bih nikada u Bosnu kročila. Kada smo bili gosti na RAI UNO, baš kod Katarine Balivo, ona je ovim riječima počela emisiju: Bilo je to davne 1992, rat u Bosni, opsada Sarajeva, bombardovanje, mrtvi, ranjeni... Ovdje vam iznosimo priču o Muameru bivšem bosanskom vojniku i zatočeniku konc-logora. Priča odnosi na mog supruga. Najprije je u studio ušao moj suprug a nakon 15 minuta ušla sam i ja sa mojim jedenaestomjesečnim Nasrullahom. Samo što nismo zaplakali kad smo vidjeli iza TV kamera stravične slike iz proplosti. Jer ipak Sarajevo i Sarajlije, kao i drugi dijelovi bh. teritorije gdje su živjeli Bošnjaci imali su mnogo žrtava. I dan danas se vide tragovi rata. A gledala sam i Otpor Bosne čuo se do neba. Kad sam to pregledala, pitala sam, pa kako ste uspjeli da se odbranite? Moj suprug mi je pokazao slike bosanskih vojnika u farmericama i tenisicama i odmah sam kazala: skromni, borili se s čim su imali i mogli. Kad smo već o Bosni, da kazem da sam vidjela sam prekrasno vrelo Bune, Baščaršiju i naravno i Stari most. Bosna i Hercegovina ima ogromno historijsko-kulturno bogatstvo.
Bošnjaci.Net: I nakon svega kako vi vidite Bosnu?
Deborah Muamera: Najradije bih voljela vidjeti jaku državu BiH a manje laičku. Ja sam već u svojoj knjizi upozorila na laicizam, sekularizam, emancipacija žene po zapadnom stilu kao kuge trećeg milenija. Kreatori laicizma žele da po svaku cijenu da nam ubace kugu svijesni grešaka koje su počinili. Allah u suri el-Bekare 217 ajetu nas upozorava: oni će se neprestano boriti protiv vas sve dok vas ne odvrate od vaše vjere ako budu mogli.
Bošnjaci.Net: Kako onda vidite italijansko-bosanske odnose?
Deborah Muamera: Ne znam na kakve odnose mislite? Ja znam da je Italija pomagala Bosnu za vrijeme rata, dakako humanitarno. Da je kojim slučajem poslala više oružja a manje makarona vjerovatno bi i broj žrtava s bošnjačke strane bio puno manji, a i genocid bi bio spriječen. Odnosi sad za sad su, reklo bi se dobri a u budućnosti ćemo Insa-Allah vidjeti.
Bošnjaci.Net: Objavili knjigu na italijanskom jeziku "LA MIA FUGA VERSO L' ISLAM" odnosno koja se dvonaslovno može prevesti “Moj bijeg ka islamu” ili “Moj bijeg u islam”. Istu knjigu privodite kraju da se objavi i na bosanskom jeziku. Šta ste htjeli javnosti reći sa tom knjigom?
Deborah Muamera: Pojedinci prebacuju da sam je napisala zbog slave i novca, a u stvarnosti ko je pročitao moju knjigu ovdje u Italiji shvata da sam je napisala kao jednu vrstu upozorenja i zapadu i islamskom svijetu. U mojoj knjizi opisujem jasno moje motive a, u jednom poglavlju slabost zapada pa zbog toga pojedinci koji su čitali moju knjigu me pitaju: “Pa gospođo, jesi li studirala psihologiju”. Jer, spoznavši Islam i čitavši Kur'an otkrila sam slabosti i nedostatke zapada koje će ga prije ili poslije kostati propasti. Na početku moje knjige kazala sam “Addio Zapade jednom zauvijek” i da brod već tone... Ono što želim da shvate, pogotovo muslimani, da je zapadna civilizacija opasna, podmukla i bezobrazna (Samuel Hantington, Sukob civilizacija/ lo scontro delle civiltà 1993. Str. 462).
Bošnjaci.Net: Kako je knjiga prihvaćena od strane Italijana i da li su razumjeli vaše poruke?
Deborah Muamera: Nažalost nije prihvaćena sa zadovoljstvom. Ono što sam napisala u mojoj knjizi to je sve ono što oni ne žele da čuju. Osamdeset posto masmedija u Italiji izbjegavaju intervjue sa mnom ali i pozive na TV debate, jer knjigu nazivaju opasnom za Zapad i njegovu (ne)kulturu. Jedini novinar, i moram biti iskrena i zahvalna koji mi je dao daleko više prostora, bio je Gianluca Versace, novinar koji radi za CANALE ITALIA. Treba i na drugim kanalima dati objašnjenje. Kad sam bila gost na ALLE FALDE DEL KILIMANGIARO, na RAI TRE, meni je Licia Colò ipak nanijela štetu. Npr. stavila me na konfrontaciju sa Katarinom Balivo ex-missicom Italije, a nikad ni prije ni poslije mene nije se mogla vidjeti takva konfrontacija. Ubacila je telefonske pozive unutar emisije, pa se razgovor odmah u početku sveo na pitanja “zašto nosim hidžab”, iako sam pojasnila meni nije bila namjera da se tv emisiaj svede na to pitanje i na moju privatnost. Da je kojim slučajem bio Ezher Beganović umjesto Licie Colò to bi bilo sasvim drugačije i naravno pozitivnije.
Bošnjaci.Net: Uredu vratimo se knjizi. Zašto je nazvali “Moj bijeg…”?
Deborah Muamera: Nazvala sam je moj bijeg da bi se stvorila neka vrsta psihoze među onima koji su neprijateljisku raspoloženu prema Islamu.
Bošnjaci.Net: Od čega ste ustvari bježali?
Deborah Muamera: Bježala sam od zapadnih segmenata nekulture. Shvatam da je Zapad podobro truo kako duhovno tako i moralno i kulturno. Kao žensko biće pratila sam bračne tokove. Broj raspalih i rasturenih brakova je toliko brojan da je to teško pojasniti. Jednostavno morala sam tražit utočiste u Islamu. A evo i da pojasnim kafanskim “misliocima” da je tačno i da je Bliski Istok zaražen i kontaminiran jer npr. u Dubaiu, Doxi i Bahreinu možete nažalost naći prostitucije i alkohola.
Bošnjaci.Net: Danas ima zinaluka u cijelom svijetu?
Deborah Muamera: Da, ali to ne znači da i Bliski Istok tone na osnovama Zapada. Zapad tone kao Titanik. Na Bliskom Istoku ćete još uvijek naći, i te kako, pravih vjernika, punih džamija pogotovu za vrijeme Džume namaza, osjećaj za familiju, moralnih i prekrivenih žena, ramazanski post uprkos 40 stepeni, poštovanje djece prema roditeljima i obrnuto. Ove karakteristike sve manje na Zapadu postoje. Islamske vrijednosti koje se na ispravan način slijede nisu i niti će potonuti. Današnji Zapad je upao u mrtvaju zahvaljujući nemoralu, seksualnoj anarhiji, laicizmu i sekolarizaciji. Prezire katoličku prošlost jer su svjestni patnje iz prošlosti a mrzi islamsku budućnost.
Bošnjaci.Net: Kako onda Evropu vidite?
Deborah Muamera: Evropa sve manje katolička zbog duhovno moralne dekadencije koju je prouzrokovala čak i sama crkva. Zamislite, crkva svakih 20-30 godina prilagođava Bibliju na moderna vremena i podvrgava je tzv. reinterpretaciji. To govorim iz iskustva. Jer, tako vjernik Katolik, naviknut na ustezanje i požrtvovanje gubi povjerenje u vjeru i onda on se pridružuje vojsci skeptika. Još marta 2001. pokojni Gianni badžet Bozzo bivši Berluskonjiev teolog-politolog je kazao: Danas samo Islam najavljuje istinu o jednom Bogu kojeg treba obožavati. Ako se katoličanstvo ne povrati u Katoličku crkvu i ako crkva ne potvrdi trasendentnost Boga, Evropa koja je rođena na katoličanstvu nema nikakvešsanse da se odbrani od Islama koji je već na ulazu u Evropu. A da ne govorimo o Otto von Habsburgu koji je još mnogo prije predvidio da: Evropa bez katoličanstva bi pala kao kula od karata. Denatalitet je također u porastu. Evo da spomenem vrlo svjež podatak, da u Europskoj uniji broj propali brakova se popeo na 46,6% u 2008. godini. A prisjetimo se da je ta brojka u 1997. godini iznosila svega 36,1%. Matematički gledano, ako svaki 11 godina se povećava ovaj trend za 10% i ako je sve ovo istina što su navele spomenute osobe, onda neka sami čitaci zaključe kakva je budućnost Zapada?
Bošnjaci.Net: Da li očekujete opet napade od strane onih koje je zakačila islamofobija?
Deborah Muamera: Pa svjesna sam bila, još kad sam počela pisati knjigu, da ću sustresti poteškoce, napade i sva ta iskušenja koja su cijena plaćanja ulaska u Džennet. Istina se mora reći pa makar bila gorka i teška za suprotnu stanu. Svoja riječ se mora reći prije nego nas Allah subhanallah dovede na konačni sud. Moram reći da ja nemam straha od islamofobičnih novinara. Neka se bave nazivom moje knjige. Oni moraju bit svjesni da će se historija komunizma baš nad njima ponoviti.
Bošnjaci.Net: Zašto tako mislite?
Deborah Muamera: Pa njihovi mediji su se pokazali kao oni sovjetsko-komunistički kad su blataili Zapad i pričali o truhlom Zapadu svjesni da neće moći izdržati ekonomski konflikt sa zapadom. Današnji duopol-konflikt je daleko različitiji od onog komunističko-zapadnog i da će dansnji konflikt pobijediti ona vjera, kultura i civilizacija koja bude znala kako na najbolji mogući način liječiti duhovno-moralne slabosti i bolesti kojih Zapad ima i na pretek.
Bošnjaci.Net: Kada očekujete da će knjiga izaći na bosanskom jeziku i kako se može doći do nje?
Deborah Muamera: Ja sam potpisala ugovor sa izdavačkom kućom ILUM (http://virtue.dibidus.info/) svi koji su zainteresirani mogu se obratiti na ilum.d.o.o@gmail.com. Očekujem da knjiga bude odštampana u toku jula mjjeseca, Insa-Allah. Oni koji je budu čitali neka posjete moj blog (http://sololislam.blogspot.com) i pisite mi jeste li zadovoljni s mojom knjigom. A bilo bi mi jako drago, ako zajedno sa Fahrudinom Sijamhodžićem na prezentaciji knjige bude recimo mr. Fatmir Alispahić. Bila bi mi čast da knjigu javnosti predstavi jedan elitni intelektualac kao što je on. Kao Nezim-ef. Halilović Mudderis. Cilj moje knjige je i taj što je čovjek uistinu gubitnik, samo ne onaj koji preporučuje istinu i dobra djela (Kur'an sura El-Asr). Maksuz selam i hvala svima koji su uz mene i koji me podržavaju.
Bošnjaci.Net: S obzirom da se približava 11. juli - Dan genocida u Srebrenici a koji će biti obilježen u većini zemalja Europe, da li će i na koji način biti obilježen u Italiji?
Deborah Muamera: Da li će bit sjećanja na 11 juli 1995., odlicno pitanje. Ako imalo bude morala u Italiji onda bi trebali obilježiti Dan sjećanja na genocide u Srebrenic. To im je dužnost ako se msmtraju dijelom Europe.
Mogu reći da mi još uvijek srce plače za svim žrtvama genocida u BiH. Preživjele žrtve genocida svakim danom se sjećaju tih užasnih dana, zašto ne bi ostatak svijeta maker jedan dan bio u mislima sa žrtvama. Sigurna sam da ove prve godine to neće biti kao sjećanje na Holokaust. Jer ovdje u Italiji sjećanje na Holokaust počinje čak mjesec dana prije. Ali zajedničkim snagama sa prijateljima BiH moramo uraditi da Dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici i BiH bude dostojanstveno obilježen. I da iz godine u godinu bude organizacijski što bolje priređeno. Jer sjećanje na 11. juli za Zapad bi značilo kao restauracija griže savjesti, a time i ravnodušnost Zapada koji je prešutno odobrio masakr i genocid nad nedužnim civilima, a da pritom prstom nisu mrdnuli. Time su otvoreno potvrdili da je jedina krivica naroda Žepe i Srebrenice što su islamske vjeroispovjesti. Za mene kao ženu i majku je apsurdno i nezamislivo da su počinioci genocida i drugih brojnih zločina još uvijek na slobodi. Moja utjeha je i ta što sam uvjerena u Sudnji dan, na dan kada će svi zločinci skupo ceh platiti. U pravu je mr. Fatmir Alispahić koji tvrdi da i Bošnjaci imaju potrebe za nešto slično kao “YAD VASHEM” - Memorijalni centar u Izraelu koji podsjeća na žrtve Holokausta.